18.04.2022. године Београдски маратонци Ако сте мислили да се само у филму појављују више завештања од истог оставиоца, заступање у оставинском поступку пред Другим основним судом у Београду би овакво мишљење демантовало. Наиме, у оставинском поступку који је по свим изгледима требао да представља формалност, на рочиште се појавила другарица покојне, са својеручним завештањем покојне, да би након почетка рочишта у судницу утрчао човек са писменим завештањем од исте покојнице. Све би имало смисла да су законски наследници имали било какву идеју о чему се ради, али је чињеница да улазимо у парницу као тужиоци.
17.11.2020. РУПА У ПРЕСУДИ, МУКА У ЖИВОТУ Породични закон каже да су поступци за заштиту права детета нарочито хитни. У нашем правном систему, ако имате несрећу да Вам суд решава породичне проблеме, овакви поступци могу да потрају неоправдано дуго. Почетком ове године када сам предао копију пресуде Апелационог суда којом се одбијају жалбе и потврђује првостепена пресуда, клијенту сам рекао да је једна генерација осредњих студената права започела студирање у години када смо почели предмет и након 6 година завршила студије, а ми овај мучни предмет. Од лажних пријава, скарадних мишљења ЦСР, вештачења, притужби на спорост вођења поступка, прве пресуде, неповољне по клијента, жалбеног поступка и враћања на поновно суђење, стигли смо до пресуде која не може да се спроведе, и ако смо у току поступка и у жалбама истицали овај проблем који можемо очекивати, обзиром на понашање супротне стране у току парничног поступка. Наиме, Суд је управо због ничим изазване дужине поступка и прекида контаката клијента и детета уредио одржавње личних односа у контролисаним условима, а да није наложио да се од стране стручних лица изврши претходна припрема детета и другог родитеља за реуспостављање контакта. Обзиром да је надлежни ЦСР својим неповољним мишљењем довео до раздвајање детета од једног родитеља, да су против истог ЦСР подношене представке на рад због пристрасности, нестручности и отворене нетрпељивости према једној страни, и ако је Суд прихватио вештачења којима се рад ЦСР озбиљно доводи у питање, опредељен је исти ЦСР да спроведе пресуду у погледу реуспостављања контаката тако што ће организовати виђање неколико пута у току недеље. Како у пресуди не постоји обавеза претходне припреме детета и родитеља код кога се дете налази, и ако је било за очекивати постојање опструкције и од стране супротне стране и од стране ЦСР, што је и логично након вишегодишњег парничења, Суд ову обавезу ни након жалбеног поступка није унео у пресуду, чиме је довео да се вишегодишња борба за виђање детета не може спровести. Законом о социјалној заштити није регулисано питање изузећа поступајућег ЦСР, изузеће поступајућег социјалног радника не обезбеђује непристрасност, обзиром на колегијалну подршку у ЦСР, због чега се не може очекивати ништа добро у оваквим ситуацијама, које почињу у ЦСР, настављају се у суду и враћају поново пред ЦСР, који да се није отворено стављао на једну страну и да је радио свој посао у складу са разлозима постојања, не би ни довео до одласка родитеља пред суд. Међутим, заштита интереса детета претпоставља да сам ЦСР предузме радње којима би смањио стрес детета које се налази у конфликту лојалности према родитељу са којим је наставило да живи и потребе да се види са другим родитељем, што ЦСР избегава да уради, како би и даље оставио на различитим странама дете и родитеља од кога је исто раздвојено. Језив је осећај да на крају парничног поступка опет долазиш пред неког ко те је већ осудио и прогласио неподобним за вршење родитељског права, и да од њега очекујеш помоћ, што представља нонсенс у породичном правном систему, који никако не функционише, оптерећен неупућеношћу странака, њиховим емоцијама и жељама које би ЦСР требао да каналише и усклади са тренутном ситуацијом, а не да их распламсава и појачава отворено се стављајући на једну страну. Не могу ни да замислим колико би се родитеља отрезнило када би ЦСР функционисао и када би били принуђени да своје лоше односе решавају сами, без утроуглавања својих проблема и сукоба са децом, када би им била предочена могућност да обе стране могу остати без детета, бар док не реше свој сукоб. У оваквом систему функционисања ЦСР чудим се да нема више трагичних исхода проистеклих из лоших породичних односа, где су сукоби продубљени лошим радом ЦСР кога сви толеришу и ако је свима јасно да од оваквог рада нико нема никакве користи, обзриом да се испуњава форма, а не суштина због које је ова установа основана.
30.09.2019. godine Potvrđena još jedna presuda u parnici pred Višim sudom u Beogradu protiv dnevnih novina koje sebe nazivaju najtiražnijim, sud je utvrdio da su iznosili neistine i to lepo napisao i obrazložio. Čekamo da objave izreku presude.
27.05.2019. godine Posle brzih i ekspresnih 9 godina od podnošenja tužbe za naknadu štete, inače spor male vrednosti, potvrđena prvostepena presuda u kojoj se odbija tužbeni zahtev za naknadu štete. Sukob u firmi rezultirao da tužilac tuži kolegu sa posla za povrede nastale u navodnoj saobraćajnoj nezgodi, koje nije ni bilo. I ako su konstatovane povrede, dovedeni svedoci /rekao bih saklevetnici/, sud je ipak bio dovoljno razuman da prihvati predloge tuženog i malo dublje proveri navode iz tužbe. Rezultat, odbijen tužbeni zahtev, a naplata troškova postupka tek sledi!
21.05.2019. godine Evo i jedan svetao primer. U parnici pred Višim sudom u Beogradu potvrđena je presuda protiv jednih dnevnih novina da su iznosili neistine i time povredilo čast i ugled tužioca. Ono što je zaista iznenadjujuće, to je da je Apelacioni sud postupajući po žalbi tuženih, u obrazloženju odbijajuće odluke u više navrata doslovce navelo da informacije koje su preneli nisu istinite. Valjda je više i sudovima muka od supersenazicionalnih naslova koji u sebi kriju laž i želju za što većim profitom.
21.05.2019. godine I dalje uz plaćanje kazni od preko 3 miliona dinara, tuženi ne vrši potpunu reintegraciju, već ga nakon vraćanja na rad postavlja na radna mesta bez potpunih mogućnosti za normalan rad. 05.11.2017. године Потврђена пресуда којом се поништава решење отказа уговора о раду као незаконито. Суд је потврдио мишљење првостепеног суда да је решење донето на основу незаконтих радњи директора, који је схватио Закон о начину одређивања максималног броја запослених у јавном сектору као могућност да отера нелојалне и доведе лојалне. Сада ће бити интересантно видети да су радна места на које треба да врати незаконито отпуштене попуњена, и ако су исти решења управо издата због наводно слабих резултата рада, пошто није било посла на тим радним местима.
16.05.2017. Решење о отказу уговора о раду сходно Закону о начину одређивања максималног броја запослених у јавном сектору и Одлуци о максималном броју запослених на неодређено време у систему државних органа, систему јавних служби, систему АП Војводине и систему локалне самоуправе за 2015. годину, од 06.01.2016. године је након спроведеног парничног поступка поништено као незаконито. Отказан је уговор о раду у јулу месецу прошле године, примењена су правила која нису важила у време када је уговор о раду закључиван, критеријуми су произвољно примењивани од стране директора, али првостепени Суд је смогао снаге и примењујући општа правила Закона о раду усвојио тужбени захтев. 06.05.2017. Тужба за накнаду нематеријалне штете, повреда части и угледа, предмет би био уобичајен да тужилац није у бекству због сумње да је извршио крив. дело, а управо тужи због повреде части и угледа због изношења чињеница и околности због којих се и води крив. поступак. Оно што је битно, је да је првостепеном пресудом обавезан тужени на плаћање накнаде нематеријалне штете, али је тужбени захтев одбијен након жалбе, пошто није доказано да је у опште било повреде части и угледа. У образложењу се наводи да је тужилац морао ову околност доказати, али пошто није предложен за саслушање на те околности, Суд није могао да утврди ову околност, па самим тим не постоји ни основ за накнаду штете. 13.11.2016. Kada sam poslao mail klijentu, nazvao sam ga "katastrofa". Radi se o parničnom predmetu o kome sam pisao pod datumom od 28.06.2016. godine. Tužbeni zahtev EPS je odbijen, žalba je stigla, a Apelacioni sud u Novom Sadu je ne samo uvažio žalbu već je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tužene da plate "krađu struje" i ako sa ovim deliktom nemaju nikakve veze. Nema veze što postoji pravnosnažna presuda u kojoj se utvrđuje da je imovina u svojini kupca, da je zbog toga i oduzeta, nema veze što Uredbom i kupac ima obavezu da prijavu promenu u pogledu novog korisnika, a ne samo prodavac, bitno je da se državno preduzeće mora obeštetiti bez obzira na opravdane okolnosti koje su postojale u momentu kada je struja nelegalno korišćena. 13.11.2016. Šta se desi kada "udariš" na javno preduzeće? JKP "Informatika" iz N.S. podnela predlog za izvršenje zbog ne plaćanja iznošenja smeća iz Begeča. Po gradskim pravilima, ovo naselje spada pod nadležnost JKP "Čistoća" za koje JKP "Informatika" vrši naplatu usluga. Prigovorom se ukazuje poveriocu da usluge koje je trebala JKP "Čistoća" da izvrši nisu vršene, pošto izvršni dužnik živi sama, u bašti spaljuje smeće i nema potrebe za iznošenjem smeća, kao ni pre nego što je grad preuzeo nadležnost da čuva Begeč od smeća. Kako izvršni dužnik nikada nije podigla kantu za smeće, činjenica da isto nije odnošeno sa njene adrese je nesporna. Međutim, u toku parnice, i ako to nije predmet tužbe, ističe se da je ista ometala JKP "Čistoću" da iznosi smeće koje nema, pa samim tim, oni smatraju da imaju prava naknadu za iznošenje smeća. Da čudo bude veće, i Sud smatra da je ista morala plaćati uslugu koja joj nije izvršena. Pored ove okolnosti, Zakonom o komunalnim delatnostima je predviđeno da se komunalne usluge mogu obustaviti upravo ako ih neko ne plaća, ali ne, u ovoj situaciji izvršni dužnik je u obavezi da plaća usluge koje ne koristi bez obzira što se tužbom ne traži da se obaveže da koristi usluge JKP "Čistoća", već da plati nešto što nije izvršeno.
28.09.2016. Kao što se desilo prilikom prethodne promene Zakona o izvršenju i obezbeđenju, i sada mi je stigao predmet specifičan i van šablona koji su ustaljeni i gotovo svakodnevni. Naime, uspevši u parničnom sporu za isplatu potraživanja između dva privredna subjekta pred Privrednim sudom u Nišu, dobili smo pravnosnažnu i izvršnu presudu. U međuvremenu, kako to obično biva, dužniku se povećao iznos blokade, promenio je sedište firme koja je sada u Kladovu, tako da je izgledalo da nemamo puno šanse da se naplatimo. Međutim, zahvaljujući pažnji poverioca, isti se setio da je u nekom dokumentu kada je počeo poslovanje sa dužnikom video da dužnik poseduje neku nepokretnost. Imajući ovu informaciju uspeli smo da proverama dođemo do podatka da dužnik ima nepokretnost u Lazarevcu. Sada je došao momenat koji je nov u izvršenju, obzirom da je stupio u punoj snazi novi Zakon o izvršenju i obzbeđenju gde izvršitelji sprovode izvršenja. Stiglo je mnogo informacija o rigidnosti sudova, koji bez nekog zajedničkog stava odlučuju o urednosti predloga za izvršenje, traže neke nove podatke, odbijaju predloge, što je dovelo do straha da ne budemo u takvoj nezahvalnoj situaciji. Uspeli smo da pripremimo predlog za Privredni sud u Beogradu, dobili smo rešenje i sada čekamo realizaciju potraživanja. 24.08.2016. године Прва тура отказа сходно одредбама Закона о начину одређивања максималног броја запослених у јавном сектору је кренула крајем јуна 2016. године. Процедуру као што то увек бива држава препушта послодавцу, а који да би задовољио форму и захтев за смањењем броја радника доноси решења о отказу уговора о раду не поштујући прописе по којима поступа. Данас смо поднели прву тужбу за поништај решења отказа уговора о раду .
28.06.2016. године Дана 16.11.2016. године сам описао предмет назван "безобразлук јавних предузећа". У међувремену парница је првостепено окончана, а јуче је стигла пресуда којом се одбија тужбени захтев ЕПС . У образложењу пресуде је практично уважено све што смо истицали у току парнице, а пре свега да одговорност након купопродаје пада на терет новог власника, посебно што "крађа струје" није вршена због умањења рачуна, већ због производње марихуане. Чекамо жалбу, али ево и један леп пример да Суд не мора увек бити на страни државе, односно њених јавних предузећа.
16.11.2015. godine Po prigovoru na zaključak izvršitelja počela parnica koju bih nazvao "bezobrazluk javnih preduzeća ". Stranka prodaje kuću, zaključuje predugovor, kupac isplaćuje cenu kuće u celosti u ugovorenom roku, ne pojavljuje se radi zaključenja ugovora, obzirom da je uhapšen, pošto je u kupljenoj kući napravio plantažu marihuane. Pošto je kupac kuće "krao" struju, kako ne bi bio otkriven zbog povećane potrošnje, po pozivu policije radnici EPS su konstatovali zapisnikom da je struja korišćena van mernih uređaja. E sada dolazimo do bisera. EPS uredno podnosi predlog za izvršenje protiv bivših vlasnika kuće, i ako su upoznati sa rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje, gde se kuća oduzima od kupca, kao imovina stečena vršenjem kriv. dela, a obzirom da Sud smatra da se radi o njegovoj imovini pošto je isplatio ceo iznos ugovorene vrednosti kuće, te ušao u posed iste. EPS se na monopolske odredbe Uredbe koja se odnosi na isporuku električne energije po kojoj je bivši vlasnik trebao da se odjavi kao potrošač. Međutim, posle godinu dana od dana kada je kupac ušao u posed, kupac nije ništa učinio da bi se prijavio kao novi potrošač, što ništa ne znači EPS, kao ni pravnosnažno rešenje Višeg suda u Beogradu, gde se konstatuje ko je vlasnik. Čak ni dostavljena optužnica kojom se opisuje način izvršenja kriv. dela i praktično način na koji je kupac kuće krao struju ne znači ništa EPS, koji je i podneo krivičnu prijavu za krađu struje protiv kupca. Kako i sama sudija kaže, interesantan predmet i interesantna pravna situacija.
20.10.2015.
Jedna interesantna parnica, ne zbog samog predmeta, koliko zbog načina zbog kojeg je došlo do parničenja. Protiv vlasnika firme se kreće sa istragom zbog čl. 234. KZ, a zbog prijave od strane tadašnjeg direktora zbog kako on misli, zloupotreba. Normalno, direktor dobija otkaz, nastavlja sa kontaktima u MUP, a vlasnik firme pokreće krivični postupak i dva parnična postupka protiv sad već bivšeg direktora. Više javno tužilaštvo odustaje od kriv. gonjenja, ali se parnica nastavlja, potražuje se naknada zbog utvrđenog manjka u vreme kada je direktor rukovodio firmom. Pored ovoga, direktor je sam sebi po navodu tužioca, uvećavao i zaradu. Prvostepeno utvrđeno da nije dokazano da je bilo štete pošto je sve rađeno već kada direktor nakon otkaza nije bio u mogućnosti na bilo šta da utiče, posebno na rad popisnih komisija, dok se za novac od uvećane zarade direktor obavezuje da vrati. Žalba je otišla za ovu obavezu, a čekamo i žalbu tužioca.
I Osnovni sud u Beogradu Februar 2015. Okončana parnica koja ne bi bila ništa novo da se ne radi o tužiocu, poznatom sa tv ekrana kao vidovnjak i čarobnjak i jednoj poznatoj televiziji koja organizuje non stopo snimanje u nekim kućama svih prisutnih, a koji na osnovu toga što su stalno pod kamerama koje prate njihovo ponašanje i razgovore dobijaju ne malu naknadu. Ugovorom je sve dogovoreno, ali ova "ugledna" tv ne plaća ništa, pa smo ušli u parnicu i završili je pozitivno za klijenta. Presuda je pravosnažna i izvršna ali ništa od uplate.
Osnovni sud u Novom Sadu 10.03.2015. Danas je završena parnica u kojoj je tužilac potraživao iznos za nematerijalnu štetu nastalu saobraćajnom nezgodom. Ništa novo i ništa čudno. Međutim, tužilac podnosi tužbu jedan dan pre isteka roka od 3 godine, lekarska dokumentacija je dobijena od lekara iz ambulante gde se inače tuženi leči, a ne sa hirurškog prijemnog, gde obično stižu povređeni u saob. nezgodi. Nezgoda nije prijavljena policiji. Svedoci kontradiktorni, a uvidom u medicinski karton tužioca vidi se da mu ovo nije ni prvi ni poslednji slučaj naplate štete na ovakav način. U neizvesnosti, čekam ishod i odluku Suda. 30.05.2014. godine Stigla je presuda gde tužilac traži naknadu nematerijalne štete zbog nanošenja povreda u tuči, kojom prilikom je dobio ubod nožem u stomak. Pored nematerijalne štete tužilac traži i izgubljenu zaradu i kapitaliziranu rentu, sve ukupno oko 2.000.000,00 dinara. Tuženi koga zastupamo ide sa protivtužbom za naknadu nematerijalne štete pošto ga je tužilac napao i tom prilikom se tuženi branio i ubo tužioca. U kriv. postupku tuženi je osuđen zbog kriv. dela teška telesna povreda iz nehata, i ako je tužilaštvo krenulo sa ubistvom u pokušaju. Nakon gotovo 3 godine, prvostepeno je predmet okončan gde Sud odbija tužbeni zahtev za povredu časti i ugleda tužioca, odbija isplatu izgubljene zarade, kapitaliziranu rentu i dosuđuje tužiocu ukupan iznos od 170.000,00 dinara, dok tuženom protivtužiocu dosuđuje iznos od 80.000 dinara za naknadu nematerijalne štete, dok troškove postupka snosi svaka stranka. Zadovoljni smo ovakvom presudom, obzirom da krivično veće nije prihvatilo nužnu odbranu, ali s druge strane, očigledno je da je sud prihvatio veliki doprinos tužioca u nastanku štete, pa samim tim umanjio tužbenih zahtev.
12.01.2013. godine Zloupotreba prava ili nešto drugo? Osoba koja je pravosnažno osuđena zbog nedavanja izdržavanja podnosi tužbe za izmenu odluke o visini izdržavanja, načinu vidjanja deteta i sl. Do sada nije dobio ni jedan spor, ali prouzrokuje troškove tuženoj strani, dok on iste ne plaća pošto prima socijalnu pomoć. Jasno je da se građaninu ne može zabraniti da sudskim putem ostvari svoja prava, ali u ovoj situaciji imamo želju da se nanese šteta tuženoj strani a ne da se uspe u sporu. Videćemo kako će to sud posmatrati. Predmet završen 28.05.2014. godine, čekamo presudu. 01.07.2014. godine Stigla presuda, uvaženi navodi u pogledu troškova, dosuđeno da plati svako svoje, tužilac se žalio.
2010. godina Započeta dva postupka za naknadu nematerijalne štete zbog neosnovanog upada policijskih službenika u kuće tužilaca. Oba predmeta okončana prvostepeno, a jedan i drugostepeno u julu 2012. godine, potvrđena presuda kojom se obavezuje država Srbija da naknadi nematerijalnu štetu tužiocima. Okončan je i drugi postupak i potvrđena je presuda, normalno nije plaćeno od strane dužnika pa smo u fazi izvršenja. 07.11.2013. godine Ova faza izvršenja se odužila, država koja nešto hoće nikom ništa ne plaća. Rešenje je u NBS, čeka na red da se realizuje, a dokle ne znamo. Završeno!