Dana 16.01.2015. godine je održana Konferencija AKS na kojoj sam prisustvovao i sa pažnjom saslušao svih četrdesetak govornika.
Na osnovu onoga što sam čuo, dalo bi se zaključiti da je na samom kraju protesta došlo do razmimoilaženja u pogledu rezultata protesta.
Kolege koje su bile za kraj protesta i usvajanje sporazuma su se plastično izrazile, govoreći da imamo izbor između "kolere i kuge", a na nama je da odlučimo koje je zlo manje.
Druge kolege su sa pravom govorile da se ne može učestvovati u izmenama neustavnog zakona , te da sporazum ne treba prihvatiti.
Moje mišljenje je da su i jedan i drugi predlog razumni, logični i dobro obrazloženi.
Ono što je prevagnulo je ipak većina koja se posle 4 meseca zamorila natezanja sa državom, koja je sve svoje kapacitete iskoristila da nas razjedini i kompromituje.
Vreme će pokazati da li su bili u pravu oni što su izglasali usvajanje sporazuma ili ona drug strana.
Ono što moramo izvući kao pouku iz ovog protesta je činjenica da isti ne bi uspeo da nije bilo jedinstva, kao i činjenica koju su mnoge kolege na Konferenciji istakli, a to je da nam tek predstoji borba, pošto je dobijena bitka a ne rat, te da će tek sada vladajuća garnitura pokušati da se obračuna sa advokaturom.
Razlozi su više nego očigledni, a ogledaju se u tome da posle tri meseca nesposobni ministar pravde i njegov nesposobni vođa moraju da pritiskaju skupštinu da menja zakone koje su debelo lažući obrazlagali u Skupštini kao savršene i prilagođene Evropi.
Pored ovoga, i građani i advokati su dobili mogućnost da sami sastavljaju privatne isprave, notari su ostali, ali Ustavni sud još nije rekao svoje, za sada se ponaša kao da se ništa ne dešava, ali videćemo, možda ovaj protest pokaže sudijama da nosioci vlasti nisu svemogući i da ne treba da vode računa o partijskim interesima onih koji dolaze i odlaze.
Advokati su ipak u pravu!
Na osnovu onoga što sam čuo, dalo bi se zaključiti da je na samom kraju protesta došlo do razmimoilaženja u pogledu rezultata protesta.
Kolege koje su bile za kraj protesta i usvajanje sporazuma su se plastično izrazile, govoreći da imamo izbor između "kolere i kuge", a na nama je da odlučimo koje je zlo manje.
Druge kolege su sa pravom govorile da se ne može učestvovati u izmenama neustavnog zakona , te da sporazum ne treba prihvatiti.
Moje mišljenje je da su i jedan i drugi predlog razumni, logični i dobro obrazloženi.
Ono što je prevagnulo je ipak većina koja se posle 4 meseca zamorila natezanja sa državom, koja je sve svoje kapacitete iskoristila da nas razjedini i kompromituje.
Vreme će pokazati da li su bili u pravu oni što su izglasali usvajanje sporazuma ili ona drug strana.
Ono što moramo izvući kao pouku iz ovog protesta je činjenica da isti ne bi uspeo da nije bilo jedinstva, kao i činjenica koju su mnoge kolege na Konferenciji istakli, a to je da nam tek predstoji borba, pošto je dobijena bitka a ne rat, te da će tek sada vladajuća garnitura pokušati da se obračuna sa advokaturom.
Razlozi su više nego očigledni, a ogledaju se u tome da posle tri meseca nesposobni ministar pravde i njegov nesposobni vođa moraju da pritiskaju skupštinu da menja zakone koje su debelo lažući obrazlagali u Skupštini kao savršene i prilagođene Evropi.
Pored ovoga, i građani i advokati su dobili mogućnost da sami sastavljaju privatne isprave, notari su ostali, ali Ustavni sud još nije rekao svoje, za sada se ponaša kao da se ništa ne dešava, ali videćemo, možda ovaj protest pokaže sudijama da nosioci vlasti nisu svemogući i da ne treba da vode računa o partijskim interesima onih koji dolaze i odlaze.
Advokati su ipak u pravu!